Općenito o multimediji
Iako je tema primjena multimedije u jednom posebnom području – programskoj dokumentaciji, treba ukratko opisati osnovne pojmove iz multimedije. Osnovni pojmovi nisu predetaljno opisivani, jer postoji mnoštvo literature koja se bavi multimedijom općenito. Umjesto toga ovdje je stavljen naglasak na multimediju u programskoj dokumentaciji.
Definicija multimedije
Riječ multimedija se sastoji od dva dijela. Prvi dio, multi znači raznoliko (engl. variety). Druga dio, media, u latinskom jeziku označava množinu pojma medij. Na taj način može se doći do slijedeće definicije multimedije:
Multimedija je način komuniciranja u kojemu se koristi više načina prikaza podataka. Ti načini prikaza podataka uključuju zvuk, sliku, video, animaciju.
Uz multimediju je vezana i veća interakcija s korisnikom.
Podijela multimedije
Multimediju možemo podijeliti na nekoliko dijelova ovisno o tome kakav oblik podaci poprimaju. Kod pisanja programske dokumentacije cilj je što bolje prenjeti informacije čitatelju. Čisti tekst može prenjeti svaku informaciju, ali je pitanja koliko učinkovito. Korištenje zvuka, slika, animacija i video zapisa ubrzava i olakšava prjenos informacija.
Zvučni zapis
Zvučni zapis može biti izuzetno učinkovit način prjenosa podataka. Na primjer, kada se radi o dokumentaciji vezanoj uz kemijski pokus, zvučni zapis ima prednost pred video zapisom. U slučaju audio zapisa ljudski glas objašnjava svaki korak u kemijskom pokusu dajući neophodne upute, savijete i upozorenja. Video zapis istog pokusa zauzeo bi više podataka na disku, ali bi u biti dao manje podataka nekome tko treba ponoviti pokus.
Zvučni signal se lako snima, prenosi i pohranjuje. Zvučne zapise moguće je i dobro kompresirati.
Kod snimanja audio zapisa u procesu izrade multimedijalne dokumentacije, treba obratiti pažnju na kvalitetu snimke. Potrebno je pobrinuti se da se dobro obavi sam proces snimanja zvučnog zapisa. U kasnijoj obradi nemoguće je posve izbaciti niskofrekvencijske zvukove iz pozadine, poput šuma ventilatora. Svako spuštanje frekvencije uzorkovanja i svaka kompresija samo će pogoršati nedostatke orginale snimke.
Savijeti koji mogu pomoći kod pripremanja zvučnog zapisa:
Potrebno
je zvučni zapis normalizirati (normalize).
Zvučni zapis u procesu digitalizacije može postati tiši i izgubiti na jasnoći i
razumljivosti. Da se to kompenzira može se koristiti softver za normaliziranje
zapisa. Tijekom procesa normalizacije traži se najveća amplituda u zapisu i
tada se pojačava cijeli zapis tako što se najveću amplitudu
"rastegne" na 100%. Time je osigurano da se radi sa najglasnijim
zapisom.
Još
jedan način za poboljšanje audio zapisa je da se pomoću softvera malo pojačaju
srednje frekvencije.
Smanjenje
frekvencije uzorkovanja smanjuje veličinu zapisa na disku. Primjerice, može se
smanjiti frekvencija uzorkovanja sa 44.1 kHz koliko se koristi za CD kvalitetu
zvuka na 22.050 kHz.
Druga
osobina CD kvalitete zvuka je 16-bitni stereo zvuk. Da se smanji veličina
zapisa može se koristiti 8-bita. Nedostatak koji se javlja pri tome je da se
smanjuje dinamički raspon.
Nije
dobro snimati stereo zapis, ako se radi o mono izvoru. Štoviše, ako se radi o
stereo izvoru, možda bi bilo dobro zbog smanjenja veličine zapisa snimiti mono
zapis.
Video zapis
Ako jedna slika vrijedi kao tisuću riječi, tada video snimka vrijedi puno više. Kod izrade dokumentacije mnogih procesa korisno je ubaciti video zapis. Korisniku dokumentacije biti će vrlo korisno doslovce vidjeti ono što je opisano. Neki dugi i komplicirani tekstualni opisi mogu postati mnogo jasniji kada su popraćeni video zapisom.
Kod izrade video zapisa koji će poslužiti kao dio dokumentacije potreban je drugačiji pristup nego kada se snima video za neke druge (manje ozbiljne) namjene. Video zapis snimljen da bi bio dio dokumentacije mora poboljšati samu dokumentaciju, a ne poslužiti kao ukras.
Video zapisi uvijek zauzimaju veliki prostor. Kako tehnologija napreduju to postaje sve manji problem, ali u slučaju velike količine video zapisa ili ako im se pristupa preko računalnih mreža treba voditi računa o tome. Jedna sekunda nekompresiranog video zapisa prema NTSC (National Television Standard Comitee) standardu za televizijski i video zapis, zauzima 27 MB prostora na disku.
Zbog toga video zapis se kompresira, smanjuje se rezolucija i broj sličica u sekundi (frames per second – fps). To može dovesti do degradacije kvalitete snimke. Snimka postaje nejasna, te se mogu izgubiti važni elementi bitni za razumijevanje. Kod programske dokumentacije to može dovesti do zapisa koji ne samo da nisu jasni i precizni u iznošenju podataka, nego mogu čak postati i neupotrebljivi. Za video zapis sa malom rezolucijom problem predstavljaju previše sitnih detalja koji postaju nejasni i pokreti kamere kada kamera nije učvršćena tijekom snimanja.
Savijeti koji mogu pomoći kod snimanja video zapisa:
Snimite
orginalni video zapis. Na taj način mogu se poduzeti koraci potrebni da se
dobije kvalitetna snimka.
Snimajte
iz blizine (close-ups). Snimke koje
uključuju šire područje (wide shots)
imaju previše detalja, pa postaju nepregledne na manjoj rezoluciji.
Kada
je moguće neka pozadina bude jednobojna. Na taj način snimka postaje jasna i
kada nije prikazana preko cijelog ekrana. Osim toga povećava se i efikasnost kompresije
koja je pogotovo važna za video zapis.
Treba
koristiti postolje za kameru da bi se minimiziralo pomicanje kamere kod
snimanja. Učvršćivanje kamere smanjit će razlike između pojedinih slika i
uvelike će se povećati omjer kompresije.
Valja
izbjegavati zoomiranje. Kod malog broja sličica u sekundi (low frame-rate) zapis postaje zbunjujući i teško ga je pratiti.
Kod
montaže treba koristiti oštre prjelaze između kadrova. Nije preporučljivo
koristiti efekte za prijelaz koje nudi softver za obradu. Efekti smanjuju
učinkovitost postupka kompresije.
Kod
digitaliziranja materijala koji su orginalno snimljni za film ili video treba
pažljivo birati koji dijelovi će se digitalizirati. Treba odabrati dijelove sa
malo pomaka kamere koji uz to sadrže samo detalje koji su važni.
Niz slika (slide show)
U izradi programske dokumentacije mogu se spojiti slike i audio zapis. Niz slika koje opisuju postupak ili proizvod koji se dokumentira može biti popraćen zvučnim zapisom. Na taj način informacije korisniku dokumentacije se istovremeno prenose preko niza slika koje opisuju postupak ili proizvod i preko zvučnog zapisa koji komentira, opisuje i pojašnjava slike.
Nepokretne slike se bolje kompresiraju od video zapisa. Kao razultat može se koristiti veće i kvalitetnije slike.
Animacija
Animacija nastaje kada se niz slika prikaže dovoljno brzo da se čini kao neprekinuti tijek. Ako se slike prikazuju brzinom većom ili jednakom od 24 slike u sekundi ljudsko oko ne može razaznati pojedine slike, nego sve vidi kao neprekidnu cijelinu.
Animacije predstavljaju dobar oblik prikaza nekog postupka. Ako ne postoji video zapis ili ako je nepregledan, može se napraviti animacija koja prikazuje skicu uređaja u određenom postupku.
Popularni formati su Macromedia Flash i animirani GIF. Animacije u GIF formatu se sastoje od više slika pohranjenih u istu datoteku Prednost ovog formata je njegova popularanost, a nedostci su nemogućnost kontrole i nepostojanje kompresije između slika. Kod animiranog GIF-a animacija se neprekidno ponavlja. Ne postoji način da se zaustavi. To u nekim situacijama može biti problem kada se želi omogućiti korisniku dokumentacije da pokrene animaciju kada on to želi.